Povijest svijeta i svih stoljeća pokazuje da je more od prvih početaka bilo izvor prosperiteta, ugleda i kulture svih pomorskih naroda pa tako i hrvatskog. Pomorci su svojevrsni heroji koji su svojim otkrivačkim plovidbama trajno obogatili čovječanstvo.
U tradiciji pomorstva hrvatski pomorci nalaze se među istraživačima nepoznatih svjetova i putova, krote bijesne oceane, istražuju polarne krajeve i slijedeći svoju viziju pobjednika mora često žrtvuju ono najdragocjenije, svoj život.

Među istraživačima nepoznatih svjetova koji je prihvatio izazov vjetra i mora, spada i dubrovački kapetan Nikola Primorac poznat u cijelom svijetu, koji je 1870. god. u čamcu dugom samo šest metara, preplovio Atlantik u oba smjera: do Bostona i natrag do Liverpoola.
Prije i poslije Primorca još nekoliko najodvažnijih pomoraca odlučilo se na velika oceanska putovanja u malim brodicama, no dubrovački kapetan je prvi pomorac koji je preplovio Atlantik u oba smjera u najmanjem čamcu na svijetu. Žudnja za pustolovinama i želja za otkrićem neotkrivenog poticala je brojne hrabre pomorce da se otisnu u nepoznato.

Hrvatska pomorska tradicija nastala je iz međuovisnosti života i mora. Takvu tradiciju ne poznaju ni proslavljeniji i moćniji pomorski narodi od nas.
Tako se pretpostavlja da su dubrovački moreplovci prvi naselili Novi svijet a to se dokazuje time što su brojne indijanske riječi nastale iz hrvatskih. U Sjevernoj Karolini i dan danas žive ljudi koji tvrde da potječu od Croatan-Indijanaca.

Prirodna težnja za ekspanzijom živi u svakom narodu u doba njegova razvoja. Dubrovčani su bili poznati u svijetu kao majstori astrologije i nautički stručnjaci. Želja im je bila da se izjednače sa Portugalcima i Španjolcima. Ako su kao što se pretpostavlja, na Kolumbovim karavelama plovili i dubrovački mornari, onda su Dubrovčani imali izvještaje o otkrivenim novim krajevima svijeta iz prve ruke.

Među Kolumbovim posadama bila su kako se pretpostavlja, i dvojica mornara iz Šibenika . To nije ništa neobično ako se zna da je u drugoj polovici 1468.god. došlo do silovitih prodora turskih četa u šibenski distrikt te građani pred opasnošću bježe s porodicama na priobalne otoke a neki čak i u Italiju, gdje s drugim dalmatinskim izbjeglicama osnivaju grad Vasto na jadranskoj obali. Za vjerovati je da su odatle oni najsmjeliji, privučeni vijestima o mnogobrojnim otkrićima, otišli u Španjolsku.

U čovjekovoj je prirodi da ga neodoljivo privlače opasnosti, ono što je iznad običnoga. Ondašnji moreplovci više su voljeli pustolovine nego život, što je najsnažnije izraženo u onoj staroj poslovici